Instrument u Gospodinovom orkestru

Pripremio: fra Željko Barbarić

Srijeda, 28. prosinca 2011.

Promatram zemlju danas kao jednu veliku pozornicu i nas na njoj kao svirače velikog orkestra. Svatko je zadužen za određenu dionicu i svatko svira na vlastitom instrumentu. Nekad pravimo malo skladniju melodiju, nekad se to stvarno ne da slušat nikome, dok ponekad zasviramo prava remek-djela... Instrumente, doduše, nismo birali, pa onda nije ni čudno što nekad zabrljamo i zeznemo note... Ponekad zeznemo i čitave stavke. Naravno, gledajući život kao note, stavke i koncerte, pronalazimo tamo i uspješne trenutke, kad smo doista blistali, dok je ponekad bila baš prava katastrofa, kad smo pogriješili i više od očekivanog.

Sveti Franjo u svojoj molitvi moli Gospodina da ga učini oruđem svoga mira. Na engleskom se to oruđe kaže instrument... Zasvira mi ta igra riječi u glavi i stoga razmišljam danas o ovome. Kako bi to bilo da zamolim Gospodina da me učini svojim instrumentom... Ako se ne snalazim u ovom životu, ako se ne snalazim u ovome vremenu, da me primi na neki način u svoj orkestar. Da i ja zasviram, ali ne uklapajući se neprimjetno u taj ogromni sastav. Nego da i ja pridonesem baš onim u čemu sam ja poseban. Učini me takvim instrumentom, Gospodine, takvim instrumentom koji će svirati samo Tebi...